Film „Dom“ Marijane Janković, nastao je iz potrebe da se iskustvo odlaska, žrtve i života između dvije države iz teške porodične priče pretvori u priču o ponosu, a nakon premijere na 39. Filmskom festivalu Herceg Novi dobio je svoj dom i u Crnoj Gori, zemlji koju rediteljka i danas doživljava kao dio svog doma, saopšteno je na pres konferenciji.

Rediteljka Marijana Janković kazala je da je zahvalna roditeljima koji su, odlazeći iz domovine, podnijeli velike žrtve kako bi svojoj djeci omogućili bolju budućnost.

„Napravila sam karijeru u Danskoj, imam lijep život, iskoristila sam mogućnosti koje su mi pružene. I gledala sam na tu malu djevojčicu i razumjela da sve te neke stvari, kada odeš, kada napustiš domovinu, kao što su moji roditelji uradili, da su se oni žrtvovali za moju bolju budućnost“, navela je Janković.

Kazala je da neke od tih životnih okolnosti porodica ranije nije željela da prepričava.

„Sve te stvari koje smo morali da prođemo nekada, nekada smo se stidjeli toga i nismo htjeli da pričamo o tome. I sve što smo zamišljali da će biti neka bajka, to uopšte nije bilo tako bajkovito“, rekla je Janković.

Istakla je da na iskustvo svojih roditelja gleda sa ponosom.

„Vratila sam se u moju Crnu Goru sa ovim filmom, sa ovom pričom. Imala sam potrebu da sve to što sam nosila sa sobom, što dosta ljudi u svijetu, ne samo ljudi sa Balkana, nego sa čitavog svijeta koji su otišli negdje i osjećaju se stranci, sve to što mi nosimo, da to pretvorim nekako iz neke teške priče u ponos“, navela je Janković.

Posebno je govorila o generaciji svojih roditelja, koji su, kako je istakla, gotovo bez ičega.

„Oni su sa malim koferom otputovali u taj život, ne znajući nikoga, nemajući socijalne mreže, novac. Ništa nisu imali, ali ipak su nešto uspjeli. Za mene su oni tihi heroji. Oni su samo radili i nekako strpljivo posmatrali svoju djecu. I to mi je bila potreba da ispričam, jer oni nisu ljudi koji prave filmove o ovoj priči ili pričaju o njoj“, rekla je Janković.

Govoreći o premijeri i reakcijama na film, Janković je kazala da je bila veoma uzbuđena jer joj je sve djelovalo gotovo nestvarno.

Naglasila je da film nije u potpunosti autobiografski i da u njemu postoje elementi fikcije.

„Prvo, ja isto moram da kažem da ovo nije autobiografska priča, ovdje postoje isto nekakve fikcije. I osjetila sam onako, napravila sam film koji ima dom u Danskoj, a dobio je dom i ovdje, isto kao što sam ja uvijek imala neki dom ovdje, a i gore sam napravila dom“, navela je Janković.

Dodala je da im je posebno značilo što su kroz festival dobili osjećaj pripadnosti i prostor koji su dugo tražili.

Glumica Nada Šargin, koja u filmu igra majku, kazala je da je porodica za njen lik mnogo više od zajednice, “ona je dio njenog identiteta”.

„Njoj je porodica karijera, njoj je porodica sve. I njoj je njen suprug drugi dio nje”, rekla je Šargin.

Za Šargin priča o jednoj porodici istovremeno govori o iskustvu mnogih drugih.

“Ovo nije samo ova porodica, ovo je svaka porodica, po meni, koja prolazi kroz neke teške momente. Pa neko pukne, neko kaže nešto gadno, neko nešto uradi pogrešno“, navela je Šargin.

Prema njenim riječima, savremeni način života dodatno mijenja sliku porodice, ali porodica i dalje prolazi kroz različite krize.

„Uvijek je bilo teško, samo se sada to malo više vidi – televizija, Instagram i tako dalje. Ali porodica opet prolazi neku žestoku krizu, da li je institucija, i meni je to bilo bitno da su oni ostali zajedno“, navodeći da u tome vidi jednu od važnih poruka priče da ljubav može opstati uprkos svemu.

Šargin smatra da treba imati razumijevanja za generaciju roditelja koja nije imala znanja i alate koji su danas dostupniji kada je riječ o mentalnom zdravlju i odnosima.

„Mi moramo da razumijemo da mi tu, u toj priči, imamo generacije koje nisu išle na terapije, koje nisu znale šta je anksioznost, šta je preispitivanje, šta je krivica. S jedne strane su neke momente lakše preživjeli, možda neke stvari, ali to nisu ljudi niti generacije koji su tako razmišljali kako mi danas analiziramo stvari“, rekla je Šargin.

Na kraju, Šargin ističe da je jedna od važnih poruka filma upravo mogućnost oproštaja.

„Svi ćemo mi osjećati krivicu prema našoj djeci. I mi koji smo svi preispitivali i čitali šta i kako treba, šta treba da se kaže, da se pogleda, i mi ćemo nešto uraditi“, kazala je Šargin.

Glumac Dejan Čukić, koji u filmu tumači ulogu oca, govorio je o svom liku, njegovom odnosu prema porodici, osjećaju ponosa i složenom iskustvu ljudi koji su otišli iz svoje države.

Govoreći o svom liku, Čukić je istakao da je riječ o čovjeku koji voli svoju porodicu, ali istovremeno nosi određenu moralnu i psihološku težinu.

„On ima ljubav prema svojoj porodici. On nosi neku moralnu ili psihološku problematiku oko sredine, koja je problem sa sadašnjošću“, naveo je Čukić.

Otac kojeg igra, kako je rekao, želi da obezbijedi nešto bolje za svoju porodicu, ali u svojoj sredini ne vidi mogućnosti za to.

Čukić navodi da njegov lik ima mogućnost da ode, ali da je odbija. Za njega bi odlazak bio najlakši izbor, ali on bira da ostane i pokuša da izgradi život za svoju porodicu.

Posebno se osvrnuo na ljude koji su odlazili u inostranstvo, a potom se vraćali u skupim automobilima, ostavljajući utisak da su uspjeli.

„Ima svih, znači svih ovih koji su otišli u inostranstvo. Međutim, život ljudi koji su otišli nije uvijek bio jednostavan“, rekao je Čukić.

Posebno važnim smatra iskustvo ljudi koji se, nakon odlaska, mogu osjećati kao stranci i u novoj sredini i u zemlji iz koje su potekli.

Glumica Dubravka Drakić kazala je da film obiluje detaljima koji govore o duboko intimnim odnosima među članovima porodice, bez naglašenih sukoba. Zbog toga joj je, kako kaže, bilo posebno značajno da bude dio takve dramaturgije i odnosa prema priči i glumcima.

Drakić se osvrnula i na činjenicu da je u crnogorskoj kinematografiji često igrala likove sestara, ali da je u ovom filmu dobila priliku da taj obrazac bude drugačiji.

„Kao neko ko je u crnogorskoj kinematografiji često igrao crnogorske sestre, meni je bilo zadovoljstvo što ja ovdje nisam tipična sestra“, kazala je Drakić.

Kako je pojasnila, njen lik ima hrabrosti da ode, da radi u drugoj sredini i da se suprotstavi bratu.

„Prvo, imala sam hrabrosti da odem. Drugo, imala sam hrabrosti da radim u nekoj drugoj sredini. I treće, imala sam hrabrosti da uđem u sukob sa bratom. Upravo je taj sukob važan jer nije nešto što se često prikazuje u okviru tradicionalnih porodičnih odnosa“, navela je Drakić.

„Life in a beat“ Amerisse Baste: Teme koje povezuju publiku bez obzira na granice

Tokom pres konferencije povodom filma „Život u ritmu“ („Life in a beat“), rediteljke Amerisse Baste, koji je urađen u koprodukciji Grčke, Kipra, Bugarske, Francuske, Sjeverne Makedonije i Crne Gore, a koji će večeras biti prikazan na tvrđavi Forte Mare, rediteljka je govorila o nastanku filma, ličnim iskustvima koja su uticala na priču, ali i temama koje, kako smatra, povezuju publiku različitih zemalja.

Ona je objasnila da je priča o mladoj ženi, ali da u sebi nosi i mnogo ličnih iskustava.

„Ovdje se u mom filmu radi o jednoj mladoj djevojci. Moram da kažem da je cijela priča zasnovana na mojim ličnim iskustvima. Dakle, ja sam takođe bila jednom u njenim godinama, zatim imam iskustvo mlade majke koja pokušava da nađe svoj put u životu“, kazala je Basta.

Dodaje da je u stvaranju priče koristila i iskustva svojih prijatelja, posebno iz Grčke, u periodu krize.

Film je smješten u Atinu, ali ne u njene turističke i prepoznatljive djelove.

„U središtu priče su teme koje prepoznaje kao zajedničke ljudima iz različitih društava. To su stvari koje mi zajednički percipiramo, dakle i u Crnoj Gori i u Grčkoj. To su te glavne teme filma i nadam se da će te teme dotaći srce crnogorske publike“, navela je Basta.

Jedna od centralnih tema filma je žena koja pokušava da opstane u svom radnom okruženju i da zadrži kontrolu nad sopstvenim životom i tijelom.

Basta kaže da je kroz reakcije publike na prethodnim prikazivanjima dobila potvrdu da se ljudi različitih sredina prepoznaju u tim temama.

„Shvatila sam iz reakcija publike i drugih da su to, u stvari, univerzalne teme. U tom smislu smatram da imamo prilično toga zajedničkog, da imamo sličan senzibilitet i da će na taj način i publika večeras sagledati ovaj moj film“, kazala je Basta.

Koproducent iz Crne Gore Marko Jaćimović istakao je da je posebno značajno to što ova produkcija predstavlja prvi korak ka saradnji Crne Gore sa grčkom kinematografijom. Prema njegovim riječima, učešće u projektu omogućilo je Crnoj Gori da bude prisutnija u grčkoj filmskoj industriji.

 „Nadam se da je otvorio put da uslijede i ponovljene druge koprodukcije između Grčke i Crne Gore, da neki naš film dobije vanjsku podršku u Grčkoj i na taj način olakša buduću realizaciju“, rekao je Jaćimović.

Govoreći o kapacitetima crnogorske produkcije, Jaćimović je istakao da je važno pokazati da domaće kompanije mogu biti dio međunarodnih filmskih projekata.

„Ono što smo mi negdje, nadam se, ali i jer smo to pokazali, jeste da imamo kapacitet i sposobnost i mi kao kompanija, ali i za mnogo svakakve produkcije, da učestvujemo u međunarodnim produkcijama, kojih je sve više“, naveo je Jaćimović.

Filmski festival Herceg Novi – Montenegro Film Festival trajaće do 28. avgusta. Tokom sedam festivalskih dana publiku očekuje više od 80 filmova na pet lokacija, kroz takmičarske selekcije dugometražnog igranog, dokumentarnog i studentskog filma, predstavljanje novih regionalnih TV serija, program posvećen filmskoj industriji, kao i prateći program.

Pokrovitelji 39. izdanja Festivala su Ministarstvo kulture i medija Crne Gore i Opština Herceg Novi, izvršni producent je Javna ustanova kulture „Herceg-fest“, dok je partner Filmski centar Crne Gore, uz podršku brojnih sponzora, partnera i prijatelja Festivala.

Tekst: PR centar